Pag - Zanimljivosti

Pažani su u prošlosti imali s čim trgovati i trgovali su te su održavali dobre odnose s trgovačkim posrednicima od Rijeke do Obrovca, pri čemu im je Obrovac često bio na prvom mjestu. U Pag su dolazili i otkupljivači, obično u rujnu, nakon berbe grožđa, a dolazili su i nakon žetve pšenice i ječma, branja kukuruza i nakon berbe duhana. U starim dokumentima se navodi kako se najčešće prodavala sol, ponekad legalno, a ponekad ilegalno, preko krijumčara. Krijumčarenje soli se često spominje kroz cijelo 16. i 17. stoljeće, a osobito 1675. kada je količina krijumčarene soli dostigla razinu koju vlast više nije mogla podnositi. Krijumčarski putovi vodili su od Paga do Nina i Zadra, a krijumčarenje se odvijalo brodovima, a rijetko kada kopnenim putem. Zanimljivo je da su neki Pažani, u zapisima iz 1946. i 1953.godne kao svoju pozitivnu i dobru karakteristiku navodili da su se prije Drugog svjetskog rata bavili krijumčarenjem. „Ne jednom sam nadmudrio finance i žandare kada sam krijumčario u Zadar,“ zapisao je jedan Pažanin. Zašto se predratno krijumčarenje smatralo vrlinom nije posve jasno, no takvi zapisi dokazuju kako se nelegalna trgovina održavala stoljećima. No, najveći dio trgovine se ipak odvijao legalno. Pažani su u 17. stoljeću uspostavili vrlo dobre odnose s trgovcima iz Bosne i od toga su imali velike koristi. Nakon što su 1672. godine postali trgovinski partneri bosanskog tefterdara on im je dogovorio susret s eminima, turskim predstavnicima iz Splita, Zadra i Obrovca. Tako su se u Obrovcu susreli Šaban Aga, Mehmed Curać Zavilović i Alija Bašić i predstavnici Paga Frane Zorolić i Ante Jurčić. Postignuti dogovor je bio više nego povoljan za Pag. Prema dogovoru sol se mogla mijenjati za žito, proso i ječam po vrlo povoljnim mjerama, a za sol se mogao tražiti i novac (kablica za osam libara). Dogovorena je i prodaja vune i sira. Koliko je postignut dogovor bio dobar pokazuje i to što se prodaja paške soli u Obrovcu stalno povećavala. Tako je 1689. godine prodano 56 milijara, a 1690. godine 300 milijara. (1 milijar-oko 6 litara zapremnine). Pažani su bili vrlo zadovoljni prihodima i željeli su trgovačko područje proširiti na Bakar, Vinodol i Labin, ali Senjani su trgovcima iz tih gradova nudili sol iz Barlette po povoljnijim cijenama i istisnuli su Pažane. Način trgovanja se koncem 18. i početkom 19. stoljeća promijenio, osobito od kada su otvorene prve velike trgovine. Tragovi starog načina trgovanja u Pagu su bili prisutni do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Do tada su otočani redovito trgovali u Rijeci, gdje su odvozili grožđe, vino, rakiju, smokve i poljoprivredne proizvode. Poljoprivrednici iz Povljane svoje su proizvode prodavali na tržnici u Pagu. U Gorici je bila razvijena proizvodnja kravljeg mlijeka, a mlijeko iz Gorice se prodavalo u Pagu. Stočari iz Gorice su u Pag donosili svježe mlijeko i raznosili ga po kućama ili prodavali na tržnici (pjaci) i takva se prodaja održala do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Pažani su kroz povijest dosta trgovali, a povijesni dokumenti dokazuju kako su bili spretni u pregovorima. No, s druge strane, čini se kako usprkos pregovaračkim sposobnostima nisu bili pretjerano dobri u korištenju ili zadržavanju stečenih pozicija jer često su im te pozicije drugi ili ozbiljno ugrožavali ili su im ih s vremenom preuzimali. Iz nekog razloga, koji je mnogim povjesničarima ostao nedokučiv, a nedokučiv je i danas, Pažani su se silovito borili za sve ono „što su okom mogli vidjeti i nogom pohoditi“. Za to su se borili ako treba i oružjem, ali na ono što je bilo „nad i iza brda“ i na ono što je bilo „doli, na jugo“, dakle ono što je bilo udaljeno od grada Paga jedva su i obraćali pažnju.

J. Portada

(Izvori: G. Novak, Ožanić, I. Pederin i dr.)