Pag - Zanimljivosti

Jedna od najznačajnijih crkvi u Pagu bila je crkva Sv. Ante Opata i to upravo zbog legende o Svetom Križu koji je jedna od najvažnijih crkvenih relikvija u Pagu. Prema legendi, jednog ljetnog dana Pag je zahvatilo jako nevrijeme koje je mladu pastiricu zateklo na putu do kuće. Pastirica se sakrila u crkvu Sv. Ante Opata i dok je čekala prestanak nevremena, vidjela je kako iz raspela teče krv. Savladala je strah i krv sakupila u pliticu. O događaju je obavijestila svećenika i sve stanovnike koji su se odmah okupili oko crkve. No, idućeg dana u crkvi je bio samo Sveti Križ, a plitica je nestala. Događaj je nazvan „čudo Svetog križa“, a priča je postala važan dio nepisane književnosti Paga. No, neobičan događaj spominje se u nekoliko povijesnih dokumenata, primjerice u Konstitucijama paškog Kaptola u kojima se navodi:
-Ovo čudo dogodilo se u Crkvi sv. Ante Opata u Pagu godine 1413., 23. srpnja: čudo veliko u jednog Križa učinjena u rezbariji; curila je Krv iz rane s Boka obilata, kao da je to bio živi Čovjek ranjen, a poslije, sutra dan pojavila se velika kiša što bijaše čudo, budući je pištila tekuća voda na nekim mjestima gdje no prije nije bilo, to jest iza oltara u Crkvi Svetog Tome u Košljunu. Tekuća kao riječna.

U tom dokumentu se, kao i mnogim drugima, navodi kako se čudo Svetog  križa dogodilo 23. srpnja 1413. godine. Paški župnik don Igor Ikić je najavio kako će se 2013. godine svečano obilježiti 600 godina od tog, za vjernike velikog događaja o kojem su raspravljali i pisali povjesničari i teolozi.
Stanovnici Paga su se 1474. godine iz starog, preselili u novi, današnji Pag. U novom Pagu su izgradili crkvu Sv. Ante Opata i to samo kako bi u njoj čuvali Sveti križ. Uz crkvu je izgrađen i Dominikanski samostan. Čudo Svetog Križa i Dominikanski samostan spominje i paški svećenik don Blaž Karavanić u djelu „Građa za povijest grada i otoka Paga“. 
-Čudotvorni križ od drva od koga se točila krv dne 23. srpnja 1413. godine, a nalazio se u crkvi sv. Ante Opata u Starigradu, na brežuljku s južne strane crkve Bla. Djev. Marije bijaše prenesen god. 1495. u novi grad, te smješten u crkvu sv. Ante Opata koju su Pažani sagradili da se u njoj čuva vele dragocjeni i čudotvorni Križ. Crkva je bila povjerena fratrima sv. Dominika. Ovaj čudotvorni Križ bijaše štovan od Pažana osobitom pobožnosti. Za prenesenja Presvetog Križa iz Starigrada u novi grad, bijaše određen dan 23. srpnja 1495. godine, obljetnica slavnog goda. Tog je dana nagrnulo mnogo vjernika, ne samo Pažana već i vanjskog svijeta. Pažani, prigodom prenesenja Presvetog Križa, dobili su od Svete Stolice povlasticu potpunog proštenja za one koji bi se ispovijedili i pričestili te pohodili crkvu  i udijelili milostinju siromašnima, navodi don Blaž Karavanić.

O velikom značenju crkve sv. Ante Opata u kojoj se čuvao Sveti križ govori i to što je imala tri ključa, od kojih je jednog imao prior samostana, drugog natpop, a trećeg najstariji od općinskih ovlaštenika. Dominikanski samostan i bratovština Svetog Križa ukinuti su 22. lipnja 1808. godine. Sveti Križ je prenesen u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja gdje i se danas nalazi. Nakon ukidanja Dominikanskog samostana o crkvi Sv. Ante Opata u novom Pagu nije se imao tko brinuti. Jedno vrijeme se koristila kao skladište soli, a početkom 20. stoljeća je postala privatna kuća. Crkva Sv. Ante Opata u Starom gradu je posve propala i od nje je ostao samo dio apside i temelja. Do svečanog obilježavanja 600 godina od čuda Svetog križa paška gradska uprava namjerava urediti ostatke crkve Sv. Ante Opata u Starom gradu. Pag su, radi dogovora o arheološkim istraživanjima, posjetili predstavnici Arheološkog muzeja u Zadru koji su, zajedno s gradonačelnikom Paga Antom Fabijanićem razgledali ostatke crkve. Istraživanja bi trebala početi u siječnju iduće godine, a izvodit će se u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Zadru, Gradom Pagom, Župnim uredom u Pagu i Centrom za kulturu i informacije Pag. U legendi o Svetom Križu spominje se i plitica u koju je pastirica prikupila krv i koja je nestala. Zanimljivo je da ta plitica nikada nije zaboravljena, a vjernici je i danas spominju govoreći o Svetom križu.

U raznim povijesnim dokumentima već od 16. stoljeća nalaze se zapisi o traganju za pliticom. Marko Lauro Ruić, (1736.-1808.) doktor kanonskog i civilnog prava, paški bilježnik, kotarski sudac i povjesničar u 18. stoljeću je zapisao kako se plitica nalazi u crkvi od Frara u Veneciji i napominje kako nije jasno kojim je putem dospjela tamo. Višestoljetna potraga za pliticom i štovanje Svetog Križa na najbolji način potvrđuju veliko značenje kojeg za vjernike ima događaj od  24. srpnja 1413. godine.