Pag - Zanimljivosti

U davna vremena na zapadnom dijelu Paške uvale nalazio se bogat i lijep grad Caska. Bog je podario stanovnicima da budu uspješni u svemu pa se njihovo bogatstvo svake godine povećavalo. Ali kako su postajali bogatiji, tako su se udaljavali od Boga i posvetili se idolima kojima su se molili i davali im zavjete. Bog je to vidio, silno se rasrdio i odlučio kazniti Casku.

 No, anđeo koji je sjedio s desne strane božjeg prijestolja reče: „ Možda u Caskoj postoji pravednik kojeg bi trebalo spasiti. Spustiti ću se u Casku i ako pronađem takvog pravednika, spasiti ću ga.“

Bog odgovori : „Neka bude tako.“

Anđeo je došao u Casku u liku slučajnog namjernika . Kuda god bi pošao vidio bi samo blud i razvrat. Naišao je na neki vrt u kojem su bile dvije sestre: Bona i Mala. Bona ga je pozvala u svoj dom kako bi ga pogostila , ali Mala se tome suprotstavila. Bona podsjeti svoju sestru na drevne običaje i obavezu da se mora ugostiti stranac, ali Mala joj odgovori kako ona ne želi stranca u svome domu. Bacala je kamenje na anđela i potjerala ga. Anđeo tada pozove Bonu pa je upita: „Vjeruješ li ti u Boga ? Služiš li mu svojim primjerom? Zazivaš li njegovo ime i moliš li mu se ?“

Bona mu odgovori :“Uvijek se molim Bogu i svojim primjerom služim drugima, ali ovaj je grad zapao u veliki grijeh i nitko me ne sluša nego me ismijavaju. I vlastita me sestra ismijava. „

Vidjevši da je pravedna, anđeo reče Boni :“Sutra ranom zorom uzmi sve svoje stvari i izađi iz kuće . Zajaši magarca i kreni iz grada. Kreni prema jugu uzanim puteljkom što vodi uz more. Dođi do mjesta gdje se usred polja nalaze tri kamena, a pored njih izvor. Okrijepi se vodom i tu predahni. Idi brzo, jer oko podneva Caske više neće biti. „

Tada je Bona vidjela kako je anđeo poprimio svoj pravi oblik, zasjao je poput zvijezde i pred njenim očima nestao. Bacila se na pod, zavapila Bogu i molila se, a onda je krenula svome domu i napravila kako joj je rečeno. Uzela je svoje stvari i iskrala se iz grada jašući na magarcu. Krenula je uzanim puteljkom što uz more vodi prema jugu. Oko podneva kada se sunce visoko izdiglo, bila je već daleko od Caske. Tada začuje silan prasak. Stabla su se počela izvijati, more se silno uskomešalo, a tlo je podrhtavalo. Sunce su prekrivali gusti, tamni oblaci, a zrak je postajao vruć. Bona se okrene i pogleda prema Caski. Vidjela je kako s neba pada plamena kugla okružena sumpornim dimom. Silno se prestrašila pa se zavukla u neku udubinu koja se nalazila uz puteljak. Treslo se tlo. Silna je grmljavina odjekivala. Huka je dolazila s nebeskih visina. Vjetar je tako puhao da su letjela i stara, velika stabla. Tako potraje nekoliko trenutaka, a onda se odjednom sve primirilo i zasjalo je opet sunce. Nastane tišina. Bona je izišla iz zaklona, sišla do žala i pogledala prema Caskoj, ali tamo više nije bilo grada. Iz mora se dizala gusta para, a na obali je još gorjela vatra. Tako je Bog kaznio Casku i spaljenu je potopio na dno mora. Zajedno sa svim građevinama na dno mora otišli su i svi grješni stanovnici Caske. Sve njihovo bogatstvo kojeg su u zlatu i draguljima obilato imali. Bona se pomoli i zahvali Bogu što ju je spasio, pa pođe naprijed kako joj je anđeo rekao. S nebeskih visina anđeo ju je pratio, a kada je došla nadomak mjesta na kojem su bila tri kamena anđeo siđe, dodirne zemlju i gdje je dodirnuo nastade izvor usred zelenog polja. Voda je obilato izlazila i pravila potok koji se slijevao u more. Bona umorna od dugog hoda odjednom ugleda tri kamena usred polja i uz njih izvor i sjetivši se što joj je anđeo rekao, uzme vode i okrijepi se pa sjedne kako bi predahnula. Tada naiđe mladi pastir koji je svoje ovce vodio na pašu. I Bog učini da im se pogledi susretnu i da ih ljubav poveže. Tako su njih dvoje, Bona i mladi pastir, ostali zajedno i napravili uz izvor mali dom. Bona rodi devetero zdrave djece. Kada su im sinovi i kćeri porasli, svatko je od njih osnovao svoju obitelj. I tako polako kroz godine nastade grad Pag. Voda iz izvora kojeg je anđeo nebeski svojom rukom napravio i na kojem se Bona susrela s mladim pastirom još i danas izlazi i čini potok koji se slijeva u more.

copyright: Josip Portada

____________________________________________________________________

Nakon objavljivanja legende o Caski na e-mail adresu Pagpressa stigao je određen broj razmišljanja, ne samo lijepih i pohvalnih, nego i zluradih koji redovito dolaze od krajnje neupućenih, a ti neupućeni tvrde kako su se dvije sestre iz legende o Caski zvale Buga i Vuga. Ne želeći ulaziti u dublju raspravu o tome, navodim samo kako su ta dva imena dio općehrvatske mitologije, a nalazimo ih u raznim etimološkim standardima, no najčešće kao Tuga i Buga (odn. Vuga). To su bile dvije sestre koje su zajedno s još petero braće, Kluk, Lobel, Kosenc, Muhlo i Hrvat, u vrijeme bizantskog cara Heraklija (610-640) predvodile Hrvate iz Bijele Hrvatske (iza Karpata, najvjerojatnije oko Krakova u Poljskoj) na današnju hrvatsku obalu. Ova legenda, s imenima dviju sestara spominje se u većini literature o povijesti Hrvata koja ju prenosi iz djela nastalog sredinom 10. stoljeća - "O upravljanju carstvom" Konstantina Porfirogeneta. Tuga, Buga, Vuga i sl. nemaju veze s legendama otoka Paga.

Ukoliko nekome nešto nije jasno vezano uz ta imena upućujem na djela:

- Gjalski, Ksaver Šandor, „Dolazak Hrvata“

- Mayer, Milutin, „Dolazak Hrvata : povijesna pripovijest iz VII. vijeka,“

- Tica, Milka: „Sunčeva djeca : legende o Hrvatima“

-Goldstein, Ivo, "Hrvatski rani srednji vijek",

-Katičić, Radoslav, "Uz početke hrvatskih početaka : filološke studije o našem najranijem srednjovjekovlju",

-Klaić, Vjekoslav, "Povijest Hrvata : od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća,"

-Macan, Trpimir, "Povijest hrvatskoga naroda,"

-Šišić, Ferdo, "Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara"

J.P.