Pag - Vijesti i novosti

Školjke su na Pagu bilo i ostale omiljeno jelo, a zimi, za vrijeme oseka najčešće su se brali klapunići i prilipci, markova uha i ugrci. Školjke su rado jeli pripadnici svih slojeva društva, od ribara i težaka do plemića i trgovaca. Zimi su se najčešće jeli klapunići koji su brali u siječnju i veljači jer su se tada, zbog velikih oseka, lako mogli brati.

Klapunići nastanjuju pjeskovita i muljevita tla na gotovo cijelom području Paške uvale (C.S.-Prim 02). Premda postoje različite vrste klapunića, Pažani su oduvijek klapuniće nazivali klapunićima, bez obzira na njihovu boju i veličinu. Klapunići su se za jelo uglavnom pripremali na tri načina:
-prijesni: klapuniće se stavljalo u veliku posudu (lavapjat ili bačva) do dvije trećine napunjenu morem koje se moralo „potrebito potli svake dvi ure“ mijenjati. Klapunići su se stavljali u more kako bi ispustili pijesak. Prijesni klapunići jeli su se jednostavnim otvaranjem ili vađenjem mesa koje bi se začinilo s malo ulja i s češnjakom.
-šufigani ili poluprijesni: ovaj način pripreme klapunića u Pagu je bio najčešći. U posudu se stavljalo malo masti ili ulja, vrlo malo češnjaka i klapunići. Nakon otvaranja ljušture, klapunići bi ispustili more i tada bi ih se kuhačom (vrnjacom) nekoliko puta promiješalo ili bi se posuda protresla. Postojalo je, a i danas postoji, nekoliko načina šufigivanja.
-na buzaru: klapunići na buzaru su se pripremali najčešće kao dodatak tjestenini. Buzara od klapunića se radila na klasičan način, s uljem, češnjakom, peršinom, uz dodavanje soli, papra, pomidora i krušnih mrvica. Ponekad se stavljala i mala žlica šećera.
Klapunići su se pripremali i na druge načine. Prema jelovniku jedne paške plemićke obitelji iz 1883. godine uz prijesne, šufigane i pripremljene na buzaru, klapunići su se pripremali i pod peku. Nakon šufigivanja na meso koje se ostavljalo u ljušturi stavljalo se malo maslaca i vrhnja pomiješanog s peršinom i češnjakom. Tako pripremljeni nakratko su se stavljali pod peku.
Klapunići su se pripremali i jednostavnim stavljanjem na žar.
Klapuniće su jeli svi slojevi društva u Pagu, a težacima su u zimskim mjesecima i za vrijeme oseke bili vrlo ukusna marenda, a ponekad i ručak. Prema starim bilješkama, težaci su u vrijeme oseke s polja silazili na plažu, nabrali bi klapuniće i jeli ih s kruhom. Uz klapuniće su brali i priljepke i pogotovo markova uha, školjku koja je zbog pretjeranog vađenja nestala iz Paške uvale. Markova uha su bila lako dostupna, nalazila su se prilijepljena na kamenu, a bila su znatno veća od priljepaka.
Jedno vrlo ukusno jelo od klapunića opisano je u jelovniku jednog paškog hotela iz 1937. godine. Naziva se „Dva mirisa". Klapunići su se stavljali na paru kako bi se otvorili. Meso se vadilo i stavljalo na tanjur. Na drugi tanjur se stavljao pršut izrezan na male kvadratiće. Na tanku grančicu tamarisa ili na obrađeni, vrlo tanak komadić zelene trske naizmjenično se stavljalo po tri komada klapunića i jedan komadić pršuta. Kada je sve bilo složeno, takvi bi se „ražnjići" kratko i pažljivo stavljali nad lagani žar i okretali. Nad žarom su se držali dok bi se pršut na rubovima uvukao. Takvo jelo se nudilo s prepečenim kruhom.
U Pagu se od klapunića radilo i jelo koje se, prema ne posve pouzdanim svjedočenjima, nazivalo „za bolest“. Klapunići bi se šufigali i iz njih bi se izvadilo meso. Meso bi se zalilo s malo ulja i miješalo s obilnom količinom dobro zgnječenog češnjaka.
Od klapunića se radio i rižoto. Jedno jelo od klapunića koje se radilo na Pagu, a za kojeg nije pronađen naziv, vrlo je slično načinu na koji se priprema pizza. Od brašna bi se napravila vrlo tanka pogača koja bi se ispekla gotovo do kraja. Na pogaču se stavljalo meso šufiganih klapunića, sve bi se polilo s malo ulja i stavilo pod peku oko desetak minuta. Postoje svjedočenja o raznim jelima koja su se u Pagu radila od klapunića, međutim, za ta svjedočenja nema dovoljno dokaza. Za otkrivanje drugih načina pripremanja klapunića u Pagu trebalo bi pronaći jelovnike starih paških hotela (Grand hotel, hotel „Rakamarić“, hotel „Paro“), restorana, trgovačkih i plemićkih obitelji.