Pag - Vijesti i novosti

Nakon što je nedavno HAC s jednom tvrtkom iz Rijeke sklopio ugovor o nabavi soli za posipanje cesta u vrijednosti od 104 milijuna kuna,  aktualizirao se problem domaće proizvodnje soli i statusa domaćih solana, one u Ninu, Pagu i Stonu. Postavilo se pitanje zbog čega HAC nije naručio sol od domaćih solana.

Tako bi im omogućio zaradu od 104 milijuna kuna što je za domaće solare više od nedosanjanog sna, postavlja se i pitanje zašto je domaća sol skuplja od uvozne. Na prvo pitanje odgovor će dati nadležne institucije, a na drugo pitanje odgovor treba potražiti u odnosu države prema domaćim solanama. Solari navode kako je odnos države prema proizvođačima soli maćehinski i odbijanjem davanja subvencija ili nekog drugog oblika pomoći, dovodi se u pitanje opstanak solana. Subvencioniranje proizvodnje soli, davanje poticaja ili neki drugi oblik pomoći znatno bi poboljšao položaj hrvatskih solana, pa tako i „Solane Pag“. Naime, cijena soli iz Tunisa iznosi oko 40 lipa po kilogramu, dok proizvodna cijena soli u „Solani Pag“ iznosi između 80 i 90 lipa po kilogramu. U takvom odnosu cijena nemoguće je konkurirati uvoznicima jeftine afričke soli. U „Solani Pag“ se pokušavaju prilagoditi trenutnim okolnostima i usmjerili su se na proizvodnju sitne i krupne konzumne soli, soli za perilice posuđa, soli za kupanje i razne začine za pripremu mesa, ribe i povrća. Ponekad moraju računati i na sreću.
-Odgovaraju nam vruća ljeta zbog veće proizvodnje i hladne zime zbog prodaje soli. Prije dvije godine smo sol za posipanje cesta prodali u Njemačkoj jer se potrošila sol uvezena iz sjevernoafričkih zemalja. U takvim prilikama dobavljači traže i našu sol koja je skuplja od uvozne, navodi Bogdan Želehovski, direktor proizvodnje u „Solani Pag“.
No, na sreću se ne može dugoročno osloniti. Solari smatraju kako je jedino pravo rješenje promjena odnosa države prema domaćim proizvođačima i subvencioniranje proizvodnje soli. Neki smatraju kako subvencioniranje domaćih solana nije u skladu s načelima slobodnog tržišta jer bi domaće solane bile u boljem položaju od uvoznika soli. No, solari tvrde kako to nije istina. Hrvatskoj godišnje treba oko 120. 000 soli, a domaće solane proizvedu oko 30. 000 tona. Dakle, tržište je dovoljno veliko i za domaće proizvođače i za uvoznike. Domaći proizvođači soli već godinama od države traže subvenciju od oko 50 lipa po kilogramu soli, što bi za sve tri hrvatske solane zajedno iznosilo oko 15 milijuna kuna godišnje. To je mali, gotovo beznačajan iznos za održavanje solana, radnih mjesta i tradicije solarstva, ali država se ne obazire na zahtjeve i molbe proizvođača soli. Solarstvo je zbog toga ozbiljno ugroženo, ugrožena su radna mjesta kao i tradicija proizvodnje kvalitetne domaće soli.