Pag - Vijesti i novosti

Odgojna djelatnost ima dugu tradiciju u ovom samostanu. U paškom je samostanu stoljećima djelovala privatna škola za poduku ženske djece. U vizitaciji iz 1603. godine izričito se govori da redovnice podučavaju žensku djecu.

Ta se djelatnost nikada nije prekidala pa ni za francuske okupacije 1807. godine kada opatica Marija Ivana Mirković pismeno priopćuje vlastima da se u paškom samostanu ženska djeca besplatno podučavaju u čitanju, pisanju i ručnim radovima, posebno čipkarstvu. Poznate paške čipke su i nastale u ovom samostanu, navodi prof. dr. Miroslav Granić.

Pag je jedno od središta čipkarstva u Hrvatskoj, paška čipka je mnogima dobro poznata, no manje je poznato kako je ta izuzetna rukotvorina nastala i održala se u Benediktinskom samostanu Sv. Margarite. Benediktinski samostan utemeljen je 1318. godine, a 1579. godine u samostanu je počela s radom škola za žensku djecu u kojoj se podučavalo čitanje, pisanje i čipkarstvo. Časna majka Rozarija Gligora kaže kako se čipka u samostanu izrađivala dok se samostan nalazio u starom gradu Pagu, a sve je počelo kada je u samostan iz Venecije došla benediktinka koja je znala šivati čipku i svoje je znanje prenijela drugim benediktinkama.

-Redovnice su razvile vrlo bogatu i raznoliku djelatnost, a među ostalim su podučavale čipkarstvo, a čipke se prodavalo u Mlecima i kasnije u Austriji. Zbog toga su redovnice zaslužne što se čipkarstvo proširilo u gradu Pagu i postalo važan izvor zarade mnogih paških obitelji, kaže časna majka Rozarija Gligora.

Njene riječi potvrđuje prof. dr. Miroslav Granić s Filozofskog fakulteta u Zadru, najveći autoritet za povijest Paga.

-Odgojna djelatnost ima dugu tradiciju u ovom samostanu. U paškom je samostanu stoljećima djelovala privatna škola za poduku ženske djece. U vizitaciji iz 1603. godine izričito se govori da redovnice podučavaju žensku djecu. Ta se djelatnost nikada nije prekidala pa ni za francuske okupacije 1807. godine kada opatica Marija Ivana Mirković pismeno priopćuje vlastima da se u paškom samostanu ženska djeca besplatno podučavaju u čitanju, pisanju i ručnim radovima, posebno čipkarstvu. Poznate paške čipke su i nastale u ovom samostanu, navodi prof. dr. Miroslav Granić.

Časna majka Rozarija Gligora kaže kako se krajem devetnaestog stoljeća čipka napravljena u samostanskoj školi nosila na izložbe u Zadar. Učenice su radile za crkvu, ali i za prodaju, a u samostanu se čuvaju neki njihovi radovi kao što su tavaja i komplet za crkvu od čipke. Prije četiri godine u samostanu je obnovljena škola paške čipke, a polaznice podučava Urica Orlić, čipkarica koja više od četrdeset godina podučava šivanje paške čipke.

-Imamo šesnaest polaznica, a to su tri časne sestre, Rozarija, Placida i Ilinka, osam žena iz Paga, tri iz Vlašića i dvije iz Novalje. Samo dvije uče čipku od početka, a ostale već znaju šiti i ovdje se s tetom Uricom usavršavaju. To je nastavak tradicije koja je prekinuta nakon Drugog svjetskog rata, kaže časna majka Rozarija Gligora.

Samostanska škola se nalazila u zgradi u Koludraškoj ulici koja je nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana i u njoj se nalaze županijski uredi. No, uredi će se uskoro preseliti u novi prostor, a zgrada će se vratiti samostanu.

„U zgradi u Koludraškoj ulici, nakon što se ona vrati samostanu, želimo urediti sobu za šivanje čipke,“ navodi časna majka Rozarija Gligora.

Premda zna šivati, časna majka Rozarija Gligora sudjeluje u radu škole jer svoje znanje želi usavršiti.

„U samostan sam došla s trinaest godina, nakon što sam četiri godine išla u gradsku školu. Kad sam došla u samostan još je bilo puno Paškinja u samostanu koje su šile čipku. Mene je šivanje čipke naučila pokojna sestra Filomena, Marica Crljenko. Dosta je šivala i sestra Tereza Meštrović.

Poslije Drugog svjetskog rata smo puno šivale za jastučnice i plahte za prodaju kako bismo mogle živjeti, navodi časna majka Rozarija Gligora.

U skromnoj, ali ugodnoj sobi u Benediktinskom samostanu čipkarice pažljivo slušaju učiteljicu Uricu Orlić koja im prenosi svoje bogato znanje i iskustvo. U samostanu tako ponovno nastaju paške čipke, baš kao i nekada, u vrijeme dok je djelovala samostanska škola zahvaljujući kojoj je Pag postao poznat po vrijednoj rukotvorini koja se nalazi na UNESCO-ovom popisu nematerijalne baštine svijeta. Povratkom u staru zgradu u Koludraškoj ulici samostanska škola će se vratiti tamo gdje je stoljećima bila, na mjesto iz kojeg je paška čipka ušla u život Paškinja i Pažana i postala dio tradicije koja se održava gotovo pet stoljeća.