Zahvaljujući inicijativi gradonačelnika Ante Fabijanića i gradskog vijećnika Davorina Fabijanića, te ljubaznosti gospođe Vjere Zemljar, udovice paškog književnika Ante Zemljara u Pag je stiglo šest nacrta paške čipke koje je izradio Frane Budak. Među danas živućim Pažanima i nema onih koji su vidjeli te nacrte. Ti su nacrti do jučer bili dio urbane legende, o njima se govorilo, oni su bili karika koja je nedostajala u upotpunjavaju detalja vezanih uz razvoj paške čipke. Sada su nacrti u Pagu. Šest nacrta Frane Budaka u svojem je uredu predstavio gradonačelnik Fabijanić.

„Gospođi Vjeri Zemljar smo neizmjerno zahvalni na ustupljenim nacrtima jer su oni od velike važnosti za Grad Pag i važan dio kulturne baštine,“ rekao je gradonačelnik Fabijanić.

Nacrti koje je gospođa Vjera Zemljar ustupila Pagu izuzetno su atraktivni, a njihovo je povijesno značenje za Pag neprocjenjivo.

„Nacrte ćemo na odgovarajući način zaštititi, uokviriti i izložiti, a prikazat ćemo ih i na Prvom međunarodnom festivalu čipke koji će se na proljeće održati u našem gradu,“ rekao je gradonačelnik Fabijanić.

No, zašto su ti nacrti toliko važni i tako dragocjeni? Odgovor je jednostavan. Nacrti paške čipke koje je izradio Frane Budak jedini su materijalni dokaz o nastanku paške čipke kakva je danas poznata i oni su bili temelj razvoja i drugih čipki. Naime, Budak je došao na izuzetnu zamisao i pašku čipku je odvojio od upotrebnih predmeta kojima je pripadala, kao što su stolnjaci, košulje, maramice i slično i učinio je samostalnim ukrasom. Mnogi etnolozi smatraju kako je to bio presudan trenutak i kako je upravo odvajanjem od upotrebnih predmeta paška čipka počela samostalan život i kako je zahvaljujući tome opstala i postala ono što je danas. Paška čipka kakva je danas poznata i kakva je stavljena na UNESCOV-u listu zaštićenih kulturnih dobara temelji se upravo na radu Frane Budaka. Na nacrtima ima zanimljivih detalja kao što su primjerice vlastoručni zapisi Frane Budaka. Tako na nacrtu broj 683 piše: „Na dan Božića 1932. godine“, na nacrtu broj 317 piše kako je izrada završena 20. 3. 1920. godine, dok je na nacrtu broj 500 Budak dao naziv čipke „germina“, a na nacrtu broj 530 je odredio i namjenu čipke-za rubnik stolnjaka. U trenutku kada su u Pag stigli nacrti paške čipke, treba se prisjetiti i Frane Budaka.

Budak je rođen 1865. godine i u Pagu je završio osnovnu školu. Po završetku osnovne škole otišao je u Prag gdje je završio gimnaziju, a nakon toga i Fakultet gospodarskih znanosti. Po povratku u Pag uključio se u politički život, postao je čelnik Hrvatske stranke prava i kada je ta stranka 1906. godine pobijedila na izborima Budak je postao gradonačelnik. Nedugo nakon što je postao gradonačelnik Budak je, u suradnji s vlastima u Beču počeo rad na utemeljenju Čipkarske škole i izradio je nacrte po kojima se čipka izrađuje i danas. Nažalost, brojna dokumentacija o osnivanju Čipkarske škole i radu Frane Budaka je uništena, dijelom spaljena, dijelom bačena u smeće. Naime, kuća Frane Budaka (kasnije restoran „Smokva“) je nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana, a iz nje je izbačeno sve što je podsjećalo na bivše vlasnike, osim sunčanog sata na južnom pročelju zgrade. Uništeni su u svi materijali koji su se nalazili u Kneževom dvoru (gdje je bila Čipkarska škola), kao i arhivska građa koja se nalazila u potkrovlju sjedišta gradske uprave na Branimirovoj obali. Iz ideoloških je razloga uništeno doslovno sve što je podsjećalo na Franu Budaka, a najžalosnije je što su uništeni i njegovi privatni zapisi iz kojih bi se moglo dosta doznati o radu Čipkarske škole, ali i kako je došao na ideju o odvajanju čipke od upotrebnih predmeta. Budak je prije početka rada Čipkarske škole napravio pedeset nacrta paške čipke i po tim su se nacrtima počele izrađivati prve čipke u Čipkarskoj školi. Budak je do svoje smrti 1944. godine brinuo o Čipkarskoj školi i sudjelovao je u organizaciji prezentacije paške čipke diljem svijeta, od Budimpešte, Munchena i Pariza do Londona i New Yorka.

Najveći uspjeh paška čipka je postigla na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. godine gdje je dobila Zlatnu plaketu kao najbolji od izloženih ručnih radova. Danas su Pagu nema nikakvog spomena na tog velikog čovjeka koji je uveo Pag u 20. stoljeće, često se suočavajući s izrugivanjem, protivljenjem i omalovažavanjem pojedinaca i manjih interesnih skupina koje su svaki njegov projekt pokušale obezvrijediti, zaustaviti i uništiti. Nažalost, u nekim su slučajevima i uspjeli. Primjerice, propao je projekt izgradnje lječilišnog centra na Lokunji s velikim hotelskim kompleksom za što je Budak pronašao investitore. Taj izvorno paški projekt nešto kasnije su investitori realizirali na Lošinju i na Rabu. Budakov plan o izgradnji Šetališta, lungo mare od Prosike do Sv. Marije također je propao, a zanimljivo je da je taj isti projekt, s investitorima koji su trebali raditi u Pagu, kao i hotelski kompleks napravljen na Lošinju i danas je atrakcija tog otoka. Budaku je propao i plan elektrifikacije Paga. Tom se projektu usprotivilo nekoliko trgovaca koji su prodavali parafinke, lumace (petrolejke) i petrolej i koji su uspjeli animirati ljude protiv elektrifikacije. Protiv Budaka tada su se borili uvredljivim pamfletima i raznim podvalama i investitori su odustali. Pag je trebao dobiti struju kada i Zagreb, ali ju je dobio četrdeset godina poslije. Propao je i plan uređenja botaničkog vrta na Bašaci što je bio izuzetan projekt, veći i ljepši od Botaničkog vrta u Zagrebu. Velika su sredstva utrošena u nabavu raznog cvijeća, grmolikog bilja i stabala, egzotičnih biljaka iz cijelog svijeta, no kada je botanički vrt napravljen netko je preko noći sve biljke izvadio iz tla i uništio. Po svjedočenjima starih Pažana s kojima se o Budaku razgovaralo 1988. i 1989. godine, a koji su ga se još sjećali, Budaka je, čini se, od svega najviše pogodilo kada su mu pojedinci iz nedokučivih interesa, uz njega počeli izrugivati i njegovu obitelj. Zbog toga se 1924. godine potpuno povukao iz političkog života. Jedino o čemu je redovito brinuo bila je Čipkarska škola i do smrti je pomagao u njenom radu. No, ako su neki projekti Frane Budaka propali, mnoge je važne projekte ipak ostvario. Među najvažnijima su poticanje gradnje gradskih hotela (bila su tri), restorana, uređenje gradske plaže i inzistiranje na razvoju turizma koji je danas glavna gospodarska grana u Pagu. Uspio je izgraditi otočne ceste, kanalizaciju, vodovod, rivu, poticao je organizaciju zabavnog i kulturnog života, sportskih i kulturnih aktivnosti, uspio je utemeljiti Čipkarsku školu, a ono što će zauvijek ostati je paška čipka u onom obliku i ljepoti kako ju je zamislio Frane Budak. U Pagu nema nikakvog spomena na Franu Budaka, no kako kaže gradonačelnik Fabijanić, to će se uskoro promijeniti. Postavit će se bista Frane Budaka koja je već napravljena i nalazi se u Gradskoj vijećnici.

PagPress/ NOVI LIST

Email (ne objavljuje se)

Ime

Naslov

Komentar
 preostalo znakova

Pošalji