Kolumna

Jednog ljetnog dana četvorica prijatelja su se dogovorili kako sedam dana neće progovoriti. Prvog dana su obavljali sve poslove i šutjeli. Drugog dana, kada je pala noć, jedan od prijatelja je upalio svijeće i postavio ih na stol. No, stavio ih je na loše mjesto, izloženo svježem zraku kojeg je kroz širom otvoren prozor, donosio povjetarac. Svijeće su gorjele, ali se plamen pri svakom dašku vjetra trgao i njihao. Trganje i njihanje plamena stvaralo je u prostoriji osjećaj nemira. Jedan od četiri prijatelja to nije mogao izdržati.

-Namjesti bolje te lampe, rekao je, a ostali prijatelji su ga začuđeno pogledali.

-Zašto si progovorio? Zar se nismo dogovorili da ćemo sedam dana šutjeti, a ti si već drugog dana progovorio, rekao je onaj što je sjedio do njega.

-Budale ste, rekao je treći. –Dogovorili smo se da ćemo šutjeti. Zašto onda pričate?  

Četvrti prijatelj ih je promatrao, slegnuo je ramenima i rekao:

-Ja jedini nisam progovorio.

Mala pouka: Ne treba se obavezivati na ono što je po prirodi stvari nemoguće.

(Izvor: zen priče)