Kolumna

Kaže se kako um caruje, a sila klade valja. Gdje ima uma ima i pravde. Gdje nema uma ima sile, a gdje vlada sila tu nema mjesta pravdi. Postoji jedna stara priča koja kao da je napisana za suvremeno doba u kojem jači tlači, a um se jedva negdje nazire. Dakle, jednom je jedan moćni car poslao svojeg izaslanika drugom caru koji je bio nadaleko poznat po silnom bogatstvu, dobro organiziranoj vojsci, snazi, ali i pravednosti. Car je izaslanika lijepo primio i poveo ga je u razgledavanje dvorca, poznatog po sjaju i veličini. Izaslanik se divio dvorcu, pri svakom je koraku ugledao nešto što mu je izmamilo uzdah. Iznenada se zaustavio i zagledao u jedan kut dvorca koji je bio nepravilan i drugačiji od ostalih, kao da su na tom mjestu graditelji pogriješili u izračunu.

-Čemu se čudiš? pitao ga je car.

-Ovo je lijep dvorac, ljepši ne može biti, ali care, zašto je ovaj kut tako nepravilan i drugačiji od ostalih. Zar nije dovršen?

-Dovršen  je, odgovorio je car. -Ali, na zemljištu na kojem je trebao doći pravilan kut dvorca nalazila se kuća jedne starice. Pitao sam je hoće li prodati kuću, ali me odbila. Starica je u toj kući proživjela cijeli život i shvatio sam je. Nisam je htio siliti na prodaju. Kako bi sačuvali kuću, napravljen je dvorac nepravilnog oblika.

Izaslanik se zamislio,pljesnuo je rukama i uskliknuo od radosti.

-Sada kada sam čuo zašto je dvorac nepravilnog oblika sretan sam i ta mi je nepravilnost draža i ljepša od svega zlata i sjaja kojeg sam vidio u dvorcu. Jer ova nepravilnost govori o časti, mudrosti i pravednosti cara koji poštuje ljude.