Kolumna

U znanstvenim radovima i publikacijama u kojima je obrađena nepisana književnost starih naroda mogu se pronaći zanimljive i poučne priče. Jedna od njih je i priča o dobru i zlu koja je od prvog objavljivanja sredinom prošlog stoljeća poprimila različite oblike, ali je u svakom zadržana suština. Evo priče. Jedne večeri unuk je sjeo pored djeda i upitao ga zašto na svijetu ima zlih ljudi. Djed mu je odgovorio: „Ima i dobrih ljudi.“. Unuk je pitao zašto svi ljudi nisu dobri.

Djed mu je tada rekao:

„U svakom čovjeku se vodi borba, a ta je borba nalik na borbu između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo i sve što zlo donosi, a to je laž, prevara, izdaja, sebičnost, prijetvornost, zavist, pohlepa, oholost, bijes, ljubomora i srdžba. Drugi vuk predstavlja dobro i sve ono što dobro donosi, a to je iskrenost, prijateljstvo, ljubav, užitak, mir, nada, vedrina, ljubaznost, srdačnost, darežljivost i suosjećanje.“

Unuk je nekoliko trenutaka razmišljao.

„Koji vuk na kraju pobijedi?“ pitao je.  

„Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš,“ odgovorio je djed.