Kolumna

U Pagu je živo jedan čovjek, barba Ive, tako su ga svi zvali. Bio je iznimno dobrodušan i miroljubiv, simpatičan i nenametljivo duhovit, bio je jedan od onih ljudi koje se jednostavno voli. Svakog dana osim nedjelje barba Ive je jašući na svojem tovaru odlazio u polje. Odlazio je u zoru, a vraćao se kasno popodne. Po povratku iz polja vezao bi tovara, skinuo s njega alat i druge stvari, sjeo u dvorište i popio bevandu. Mirnijeg čovjeka od njega ne može se zamisliti. Ponekad bi mu, osobito za ljetnih vrućina, njegova žena s razlogom ili bez razloga prigovarala, ponekad i vikala, a on bi je mirno promatrao, nasmiješio bi se, slegnuo bi ramenima, ali nikada se nije svađao. Takav je bio barba Ive, čovjek kojeg je vrijedilo poznavati. I jednom prigodom, kaže priča, barba Ive se, jašući na tovaru, vraćao iz polja. Kod je sirane je sreo poznanika.

-Barba Ive, di ste bili? pitao ga je poznanik.

-A malo san bi upoje, posadi san kapulicu, odgovorio je barba Ive smiješeći se.

Kada je barba Ive došao do Drvenog križa sreo je drugog poznanika.

-Barba Ive, di ste bili?

-A upuje san bi, di san moga bit, odgovorio je barba Ive tek malo razvlačeći usne u osmjeh.

Došao je barba Ive do Svetog Jurja, a ondje je naišao na još jednog poznanika.

-Ej, barba Ive, di ste bili, pitao ga je.

-Upoje, uzvratio je barba Ive ozbiljnog lica.

Kod kule je barba Ive sreo još jednog poznanika.

-Barba Ive, ca je, di ste bili?

Barba Ive ga je pogledao i stresao glavom.

-Znaš di san bi? rekao je. -Bi san ti u tri pizde materine.

Barba Ive se poslije sigurno kajao, a uvrijeđeni poznanik sasvim sigurno nije shvatio što je krivo napravio. Za obojicu je to bila neobjašnjiva situacija. Barba Ive se vjerojatno pitao zašto je reagirao tako kako je reagirao, a poznanik se pitao čime je zaslužio uvredu. Bezazleni težak barba Ive postavljena pitanja nije doživio kao slijed različitih i samo slučajem povezanih događaja jer je bio zamišljen i umoran od posla. Sa sitnicama se ne treba zamarati, ali je ipak, makar ponekad i u određenim okolnostima, potrebno uočavati pojedinosti kako bi se na vrijeme i na pravi način reagiralo. Strpljenje je najjače oružje. Oduvijek je bilo i zauvijek će biti.

josip.portada@pagpress.com