Kolumna

Kaže se kako je bolje imati milijun neprijatelja nego lošeg prijatelja ....:) Jer neprijatelji te ne mogu povrijediti. Oni služe tome da ti rade pakosti, ali ne mogu ti zabiti nož u leđa, jer im leđa nikada ne okrećeš. Uz prijatelja ne misliš na svoja leđa. Doživljavaš ih kao njegova, vaša zajednička...sigurna. Zato taj nož boli više nego 1000 udaraca neprijatelja. Njihovi udarci te nasmijavaju, prepričavaš ih kao loš vic, a suza koju pustiš zbog noža koji ti zabije tvoj najbliži bolna je poput rane na duši. Jesmo li svi mi ponekad loši prijatelji? Možda jesmo.

Ponekad zaboravimo, sebični smo, nemamo vremena, pod nečijim smo utjecajem...ili smo jednostavno ljubomorni, tašti, nalazimo se u lošem životnom trenutku. I tada prijatelji ispaštaju. Zaboravljamo da ćemo i sami nekada trebati ruku, osmijeh, samo jednu šalu ili pogled od kojeg će nam sve u životu postati lakše.

A prijatelj je biti lako...onog trenutka kada odlučimo zaboraviti na sebičnost i shvatimo koliko je prijateljska ruka važna u životu. Možda i najvažnija. Tada je jednostavno pružiti osmijeh, riječ, povjerenje, pomoć, razgovor ....kako pružiti tako i primiti.

Jer ruka prijatelja nadilazi svaki loš trenutak. Kada barem to ne bi tako olako zaboravljali.

Zbog svojih prijatelja :)

dijana.vuleta@pagpress.com