Kolumna

S prijateljicom sam neki dan bila u banci. Žena pored nas pričala je službenici kako je utučena jer za iste novce u dućanu više ne može kupiti ono što je mogla prije mjesec dana. "Sve je poskupilo, a plaće su sve manje i manje. " - rekla je. Službenica joj je sa smiješkom odgovorila "Ma daj, malo optimizma."  Kada smo izašle van prijateljica mi je rekla, "Znam tu ženu. Ona ima troje djece. Kako će biti optimistična kada s jednom plaćom mora prehraniti djecu. Pogledaj nas. Same smo, a jedva spajamo kraj s krajem. "

To je bilo potpuno točno. Nas dvije nemamo muža, nemamo djecu ..na što trošimo novac???? To me često pitaju, a ja pojma nemam. Znam samo kako novac uopće nije teško potrošiti. Kako bi i bilo kada uz samo nekoliko osnovnih sitnica ne možeš izaći iz dućana bez da na blagajni ostaviš barem 200 kuna. Nije teško kod nas potrošiti crkvavicu od plaće kad je u dućanima sve skupo kao da živimo na njujorškoj Petoj aveniji.

U jednom suludom trenutku mašte izračunala sam kolika bi mjesečna primanja trebao imati prosječan građanin Hrvatske za normalan život. Došla sam do brojke od 30.000 kuna. Bez luksuza, samo normalni životni uvjeti. Primjerice sa 30 000 kuna mjesečno građanin Hrvatske mogao bi sebi priuštiti kredit za stan ili auto. Deset dkg pršuta i čokolada tjedno ne bi mu tada bili luksuz. Voća bi mogao jesti koliko želi. Mogao bi barem jednom godišnje obnoviti garderobu i otići na odmor od tjedan dana. S takvom plaćom ljudi ne bi morali gristi prste što ne mogu djeci, braći, sestrama, roditeljima ili prijateljima kupiti sitnicu za Božić.

U Hrvatskoj plaće jedva pokriju troškove stanarine ili kredita i režija. Valjda u našoj Vladi misle da smo toliko debela nacija da više ne bi trebali ni jesti. Ni voda nije tako jeftina, pa ćemo vrlo brzo piti po dva dcl dnevno pod krilaticom gospodarskog oporavka "sve više je previše". Meni se čini da je već sada svega premalo, a sve manje od ovoga bilo bi stvarno previše. Mnogima je već i sada. Ja se još uvijek mogu odreći primjerice cigareta ili auta, a na žalost, mnogi se nemaju čega odreći, jer su im odavno sve uzeli.

Ostaje pitanje kako da žena iz banke bude optimistična? Ako djetetu ne može kupiti čokoladu ili vrećicu bombona. Ako mu svaki dan mora govoriti "mama nema novaca". Ako mu ne može skuhati za ručak nešto lijepo što njeno dijete obožava. Dok god rad ne vrijedi ništa, a cijene vrtoglavo rastu nitko od nas nema razloga za optimizam.

Koliko vrijedi 100 kuna kada ih treba zaraditi? Puno. Previše. A koliko vrijedi tih istih 100 kuna kada ih trošimo? Gotovo ništa.

 dijana.vuleta@pagpress.com